Zaplet
Ne nazirem svjetionika a okreće jugo
Ničeg osim morske pjene nisam vidjela već dugo

Da razmislim
Vratit se do točke kad sam zadnji puta znala gdje sam
Ali to je bilo davno, tek sam sada toga svjesna

Samo mirno 
Da raznislim mirno gdje su moja uporišta
Osim ove trule splavi nigdje ničeg, nigdje ništa

Uvijek isto...
Uzdati se u prosudbu potpuno je beskorisno
Samu sebe preveslati, mom karakteru je blisko

Pravda 
Moram priznat, u životu ima pravde
Sama sam si zakuhala, vidim jasno i odavde

Sad je kasno
Ni drugomu niti sebi nisam bila jako dobra
Svojim lošim postupcima svatko sebi kopa groba

Ti boga
Licemjerno je u jadu uvijek zazivati boga
Ja bih prva odozgora sebi udijelila roga

Olakšanje
Jedino što um'jem sad su ekskluzivne ženske suze
Koje često znače samo da smo lignje, da smo muzge

Rješenje
Prepustit se valovima pa gdje god da me premetnu
Ništa nije tako glupo kao opirat se vjetru

Sa izvora ženske rijeke, ponirućeg nijemog toka
Svaka nosi svoje vjedro neispitog vrelog soka
Jedna drugu po potrebi timarenja žedne duše
Obilato poji s vrha il zaima iz duboka

Pa se nježno kroz stihove rastkrivaju bolne teme
Ustajale prozračuju davne sevdah uspomene
Svaka od nas barem triput sjeseni uvene
U afanu indigom odjevene sirene

Čarolija slova našem plemenu je bliska 
Napiti se njenog soka, oduzeta nijemo vriskat
Od titraja uzbibane pjesničine rime
Čulne modre dubine ranjive intime

Luna piše fine posrebrene stranice
Pri dnu neba s onu stranu granice
Biserima s trepavica vidamo nesanice
Elektonskog pera noćne smo vladarice

Zaogrnute baršunastim velom tajne
Graška prinčipese vrlo senzualne
S vilama i boginjama ramenom uz rame
Od svilene niti pletemo kolajne

Kaliope, Kleopatre, Demetre, Salome
Mitske naše sestre sve u struku lomne
Prozirna zapešća, tanke damske gležnje
Oglodale posolice trajne žudnje, čežnje

Na jastuku polomljena rasuta ljepota
Slutnje, ponos, traganja, svetost i grehota
Pod vjeđama kapi sjete, treptaja krasota
Slava slava pjesnikinji 
Slava za života

Navučeni zastor ozvaničiše mrak
Show is over

Razglas utihnuše, samo šaptom r a z l a z
Prstokaz uputiše IZLAZ
Ne igra se više

Odsad svakome svoj zrak
Pa nek se do sita diše

Ubuduće svatko svoju
Ponaosob halju krojit
Svakom trupu jedan kaput

Svoje sve ću u krpenu vreću
Pa nekako sama na put

 

U Uredu napretka

Imala sam čast

(Razmijenili neka smo pismena)

 

Neću ovdje navodit imena

Ali ovu zemlju

Uskoro bi mog'o snaći neopisiv rast

 

Nema veze što moj sitan obrt ispada iz igre

Cijela mreža službenika

Radi na tom da se stopa rasta digne

 

Na moju ću radnju

Nakon tuce ljeta spustiti rolete

Sada i službeno transferiram u poete

Premda tri su ljeta 
Pretpostavljena kvota
Za privremene poput nas
Gledajući spreda - dobar kus života
Gledajuć unatrag, prošlo, tili čas
A četvrta gazi, puna sokova i zrela

U čekanju dana da naiđe netko
Svađamo se, rijetko
Navlaš isto mirujemo
Iskra je još vrela
Sviđam ti se mnogo 
i zdesna i slijeva
i gore i dolje
To je neosporivo

U čekanju nečeg boljeg
Sladim se od tvog tijela 
Upijam ti pitki glas
Dok sabirem ljeta
Nameće se obrat
Da budućnost unatoč je 
Počela za nas

Da smo tada znali kakva nam se bijeda smiješi
Da za lažne điđe
Trgovačke centre
Za naivne priče
O zapadu 
I standardu
Imaš robijati 
U bankovnom dugu
Da smo znali ovu tugu
Isprav'te me ako griješim
........ ne bi tako iz visoka pišali na Jugu

Da smo znali kako nezajažljivi su ljudi
Kada uzmognu se vlasti i moći
Da će preko noći 
Ološi i jadi
Postat uglednici
A radnici poniženi
A penzići gladni
Ne bi tada silovito hrlili k slobodi
Poglavito uzevši tko nas u nju vodi
'bogda bio zadnji
Bal vampira u regionu

Da smo bili pametniji
Ne bi dali samo tako
Fabrike i proizvodnju
I zakon o radu
Nesvrstane
Srednji sloj
Za šarene ambalaže
Za pretile kravataše
Očima što vide kradu
Demagoške slatke laže
I pripadni muha roj

Da se moglo predvidjeti ovog jada
Ne bi tada....

 

Javljeno je preko maila
Da je dvadeset i peta 
Kako finjena je škola

Da će upriličit 
Svečani se osvrt
Na minula leta
U poznatom restoranu
Zdolu Podvinjola

Meni pošto ne priliči
Seriozne gospe rola
Pazit ću da u tom danu
Ne nabasam na tu stranu

 

Čemu hrli ovo ludo vrijeme zahuktalo u snazi 
općeg ustroja u mašinu što bezglavo nekud juri ?
Hrli nigdje.
Neprekidno nastojati da me ne pregazi 
Neprekidno nastojati da me ne pregazi


U skrovitom kutku neka njena poput rukavca sporednog dijela 
Trčim ukorak 
Pa izgubim dah 
Rado bih sjela

 

Jesil mila svu svoju vještinu
Utkala u ovu tvorevinu?

Jesam
Sve sam ja sam što sam znala 
Ovoj slici dala
Dušu udahnula
...mi ruka usahnula

Onda je stvar jasna
Ova slika krasna
Slikarska je nula 
Čist amaterizam
Gledajuć iz ugla
Ingresa i Matissea
To je dakle tvoja granica
Nisi druga Frida Kahlo

Dobro... ako nisam
Ali ako imam volje i za bolje?
I k tome obećam da ću 
Biti bezsujetna, sitna
Neću hraniti se hvalom

Samo shvati – nisi bitna!
Iz kojeg god gledaš kuta
Nema sigurnoga puta
Ni za bujnije talente
Nema slave, nema novca
Nema kruha ni palente
Nema rakije ni vode
Ali ovo znamo
Slikarstvo nudi put slobode
Možda jednom dođe samo
I ćorava koka zrmenje ubode

Padaju bombe
Trombloni, leteće vatre, svjetlosne mine
Topim se prosto od miline
Plahu čeljad u katakombe
Dok napad ne mine

A kad ispucamo pirovu tehniku
Šta ćemo tada?

Kudkoji pobjeć od tišine

 

Blagodarim rijeci pisane riječi
Što liječi na živo

I to što se svjesno
Neumjereno nalivam
Svojom dragom pjesmom

Ova rima
Miluje mi uha

Da mi nije glazba
Ja bih bila gladna vazda
Isto ne imala kruha

Isto krta
Suha
Gluha isto 
Uskraćena
Da ne mogu kistom
Stvorit paralelnu ravan

Slikarstvo je u mojoj kući hrana
Glavno jelo

I to što se svjesno
Uz besramna gušta puštam
Obuzeti plesom
Blagodarim ovo meko tijelo

 

Čet'ri plava oka
Od kojih dva svijetle i u mraku
Tko će sada reći tom dječaku
Što je izgubiti oca?

 

U tajnosti ljubujemo
Premda nikog ne tangira
Ni za me ni za te

Kadšto ja se iznerviram:
Zašto?

Budi cito
Budi mirna
Da ne sazna Katarina
Da ne sazna mater

Inkognito
Stojim ispred zatvorenih žaluzina

Ti i ja
Jedemo ćevape
Ja ću vino
Ti ćeš pivo
Uvijek isto
I opet

To je život
Tko u špade
Tko u kope

A rado bih poentirala
Dala vrstan kraj
Ovoj pjesmi o nama

Ti i ja
Ti i ja
You & I

U glavnome gradu
36 u hladu

Ljudi ovdje rade
A ne testise lade
Ko kod nas
Gdje uglavnom hlade mošnje

Prepisujem damske nošnje
I gradske frizure
Iz glavnoga grada

Iza metalik fasada
Banke, banke
Centar Save
Velesajam
All for sale
Daje se u najam

Cigane u geto
Banke širim centrom
Južne tuge preko pruge
Trnje, blato, Žitnjak, Kruge

Ministranti, banke, vlada
Prodavači slatkih nada
Erste, zweitt' Raiffeisen lizing
Money very very easy

Ima za svakoga mjesta
Lova leži posred cesta
Lova leži posred
Monoksidnog smrada

Avenue Gate
Washmachine braine
Popusti su u tijeku
Shopping happy happy days

Zbogom ostaj dragi frende
Zagrebor Te Nej
Dođi sada ti na Rijeku
Dođi sada ti na Kej

 

Činilo se lako imat frenda
Jelda

Ko na fejsu
Dati zahtjev prijateljstvu
Zahtjev da ti titra egu
Pogle sebe
Punu mana

Umorila svog jarana
Umorila dobrog legu

(Dramalj)

Šetnjica je romantična
Od betona
Galant kocke
A postrani drača, bocke
I svako toliko
Najte mi zamerit – govna
Jedno, dva, tri, peto, sedmo
I evo ga još je jedno
Pa opet

Gospodinu meni s lijeva
Wienerschulu iz Zagreba
Zalim glasom zanovijetam:

Pesi su se kakat šteli
Pesi mali slatki beli

Njemu bude malo krivo
Veli nisu Zagrepčanci
Ni njihovi psi posranci
Kod nas važi drugi nivo
Neće fakat burgerhunde
Praznit crijeva
Na javnome mjestu
Tu na cestu

To domaća paščad vazda
Rado sere
Sred Zagreba rivijere
Što se zove Dramalj
Bez da za njom čisti gazda
Provincija ne zna srama

Pardon što ovako niska tema
Zagađuje poezične visosfere
Al šetnjice kod nas nema
Da je štenad ne zasere....