Danas sam očistila mobitel od Svenovih poruka... šest mjeseci nakon što sam prekinula s njim... fakat sam brza...

Otpustila sam svoju prošlost... ja odoh dalje...

On i ja više nismo u vezi...

Oprat ću i prozore... (par mjeseci taloga i mušjeg dreka...) ok. dat ću ih oprati! Nemam ja vremena za takve poduhvate... jučer sam očistila paučinu... dosta od mene!

I frižider ću dati oprati... odsalmonelizirati... bakterije ovo više nije vaš dom! Botulizam go home!...

Kad sve očistim, bit ću spremna za novi početak J

Pisao Jure (iz Norvaške):

Ovdje je stvarno počela mećava, duva i puše i mokre
pahulje lete ali se tope jerbo je toplo...

Danas sam se tri puta premočio i na kraju kupio 
kišobran za 169 kn...

Kako sm izašo iz trgovine, tako mi ga je polomilo...

Vraćam se ja i kažem:

      - Sorry, ovaj vaš kišobran nije projektiran 
         za ovakvu mećavu, it is broken completely!!

      - Stormy wind outside? - pita/konstatira 
         prodavačica

      - Stormy - kažem ja, could you replace this 
         umbrella for me?

      - ?? - kaže prodavačica

      - Umbrella!! - kažem ja

      - Of course, no problem. Try this one - kaže 
        prodavačica i dade mi drugu obrelu. Koju sam 
        sakrio pod kaput, da se ne bi smočila, a 
        kamo li je otvorio.

Tako sam dobio novu obrelu, ali sam svejedno mokar 
došao u hotel.

Jure: Pusti dijete da pauzira jedno polugodište! (nek upiše pauzu, jel') 
–  ovo je išlo na moju priču kako je mali plak'o u nedjelju navečer što sutra mora u školu...

-         Nije fer! Ne želim i ne želim! Naročito ne ujutro! (ogromne suze kotrljaju se niz obraze a usta izvijena u grimasu, uprav' isto k'o kad je bio beba)

Dok se suzdržavam od smijeha, s raširenim rukama primam ga u naručje... on rida na mom ramenu, ja ga grlim, smijem se između poljubaca i skroz razumijem njegov pravedan bijes... ni ja nisam voljela školu uhh!

Duša je kao besmrtna (ili pak jako jako dugo živi)... to vjeruju skoro svi koje znam... čak i oni najneskloniji vjerovanjima uopće... tzv. deklarirani ateisti... a nema dokaza da je besmrtna, samo pretpostavke, možda neko diskutabilno ontogenetsko sjećanje... poneko filozofsko/religijsko učenje...

Ono što mene zanima jest slijedeće – da je znanost sa svojim instrumentarijem, sa svojim metodologijama pokušala izmjeriti, istražiti, onako egzaktno – to je tol'ko i tol'ko i nema da nije, moguće da bi se došlo do čvrstih dokaza... ljudima bi to pomoglo... da znaju sigurno... i da se naspram toga znaju postaviti... da se duši da zaslužena pažnja i posvetimo joj se... ovako nekako bez prave svijesti o ovim vrlo važnim pojmovima proživimo svoj vijek i računamo da će nam opći sustav i poredak (kako je svijet posložen) biti sklon... kao kad umremo duša će se osloboditi i otisnuti put blaženstva i sl... ovo je jedno uvjerenje koje ničim ne možeš potkrijepiti, jedino vjerovanjem... (ja vjerujem u to zato što vjerujem)...

Znanost je naprotiv zatvorila oči pred ovim. Za znanost duša ne postoji... ali da li to može dokazati? Znanost je nažalost sklona dogmi i ovdje je, po mom mišljenju, podbacila...

Jure je u Norveškoj pa si mejlamo, tjeramo šegu...

-         Čega ima na jugu?

-         Jure moj, sokovi su me cijelu preplavili, mislim da ću eksplodirati... ono zrela sam za ubrat' (a ti tako daleko)... – ovako ja njega draškam, onako ritualno...

-         Sokove pridrži kakvom mekanom krpicom da se ne razlijevaju uokolo pa 'ko prije stigne da ih posrče... ja cu žuriti kol'ko mogu! (eto meni odgovora)

-         O ebalate mekana krpica... odakle li samo izvlačiš ideje

Imaš na Iskrici, u pitanju o bračnom statusu, slijedeće mogućnosti – sretan brak... ne tako sretan brak... (razveden, udovac, solo i sl)... sad, oni koji vele da imaju sretan brak su po meni totalni frikovi... dakle, šta ti druškane ovdje radiš umjesto da se družiš sa ženom u svom sretnom braku... tj. koji si ti čudak kad samnom gubiš vrijeme umjesto da punim plućima dišeš sreću svoga braka...

A onda imaš ove koji vele da imaju ne tako sretan brak... ovi su mi najgora vrsta... njih izbjegavam na sve načine... zrače negativno... mrzim to J

Ustvari, ovo ti dođe kao opravdanje – imam loš brak... jadan sam i tužan i trebam malo utjehe... tko ima pravo zamjeriti mi što tražim malo srećice sastrane...

Ajooj, kako mrzim slabiće...

Mislim druškane, što ne razvrgneš ne tako sretan brak ?

... zbog djece... jel'te... nemoj me... nemoj!

E ovo mi je zanimljivo... ja kao na Iskrici ne tipkam sa oženjenima ili tipovima u vezi... kao tu sam principijelna i ne želim komplikacije... i kao to mi gubljenje vremena, jerbo nije mi do tipkanja kao takvog... nego ono – idem na upoznavanje... također nije mi ni da se poseksam jednom-dvaput nabrzaka... nego kao tražim tipa za duže staze... i onda mi se desi da zaglavim u višednevnom (da ne velim višetjednom) tipkanju s tipom koji mi je odmah u početku rek'o da ima curu...

Lili:

-         jel' ima šta novo kod tebe? (ovo pitanje odnosi se na muškarce, pošto je kod mene često dinamično u tom smislu)

-         ma niš' darling... ništa baš... ustvari tipkam sa zanimljivim tipom preko Iskrice... al' ebatga, ima curu...

-         pa ako je cura nije zid (veli ona citirajući Peru Krokodila, svog školskog kolegu)...

-         mislim, nije ono da živi sa curom... ona je naime iz druge države!

-         aaah! Pa to nije problem... stigne on i tebe i nju! (Jure)

Kad sam imala klub na Iskrici, nisam u njega primala oženjene ili ljude u vezi jer smisao je bio da se učlane ljudi voljni za upoznavanje... pa nije Iskrica obiteljski sajt ljudimoji... međutim, preko kluba najviše sam se zbižila  sa curom koja je udata... a to sam saznala kad smo se već zbližile! Tako da moja principijelnost pada u vodu pred faktorima na koje nemam utjecaja...  ali zato što je ona cura, cijela stvar nije mi ni bila važna... da sam se zbližila s tipom, to bi mi naravno smetalo... vjerujem da je na Iskrici kudikamo više oženjenih/udanih nego što izgleda na prvi pogled... k'o bi znao tko je iskren a tko laže iza sigurnosti svog ekrana... a onda – jel' to moj problem?

Pričala jednom s jednom poznanicom, zrelom ženom i ona veli:

-         zabavljam se s jednim tipom... on je oženjen... (ovdje ja je pogledam ispod oka... ono, kao dovodim u pitanje njen moral)... ma boli me briga... neću ja čuvati njegov brak! Nek on misli na svoj brak... ja sam slobodna... ja se zabavljam...

-         imate pravo! - ovo joj iskreno velim, nakon par trenutaka razmišljanja... oženjene/uvezane izbjegavam isključivo zbog mogućih komplikacija... ne iz moralnih pobuda...

Ma formalizam svake vrste ne ide me... 

Eto slučaja: npr. prošli tjedan vidjela sam dosta ljudi na poslu i npr. viđam ih svaki tjedan... e ali bila je nova godina prije tri dana... pa sad naš ponovni susret nije isti... treba se izljubiti za početak... nemojte me, nemojte! (ljubiti)... e sad kako bih ja to nekako dala do znanja? Napisala na čelo? Kao podrazumijeva se da ćemo si čestitati novu godinu... ali zašto? Ja to stvarno ne želim!

I onda svi trče da to izjave prvi, da se odradi ritualni početak pa da pređemo na redovno... ma ne brinite, ja sigurno neću prva!

-         Sretna vam nova godina!

-         O fala, fala, vama isto!

-         Sve najbolje u novoj!

-         O fala, također vama...

-         Želim ti puno snage, elana, zdravlja i energije (veli moja kolegica Anita)...

-         O fala darling, nek' dobro potegnem ove godine, jel'te... pa će bit' i novaca i koječega (nas dvije smijemo se ovom realitetu... sreća – na nju ne računaj!)

A i Verica mi čestitala... sms... nek' te u ovoj godini obasja svjetlost najsvijetlijeg sretnog trenutka sreće i nek' ti se sve želje zazrcale u izvoru beskrajnog blagostanja... (ovo karikiram... ima ovakvih nadahnutih formulacija o božićima, novim godinama, koje kruže sms  bespućima... rekoh:

- fala darling, svaku sreću tebi isto! 
(ovo sam joj utipkala za otprilike dvije i pol sekunde, da joj ne dam gušta da se naslađuje neizvjesnošću – hoću li joj odgovoriti ili ne)... naravno da hoću, tak' nepristojna ipak nisam!

Hihi, nakon ovako uspješnog posta o kurcu, svekoliko čitateljstvo sigurno se zapitalo što Zapisi ima reć' o pičci... i sad, nije da ne bih mogla raspredati, al' mi se bratemili ne da... ono u stilu – bolimeonastvar za blogerske običaje...

-         Koja stvar?

-         Papak darling, papak!