U usponu po nervnoj niti
Čujem kako potmulo škripi
Kao kad uzlazno učešljavaš vlas

Istanjen istenje dah
Protisnut iz moga grla
Prepuklo se glasa stvor
Samosažaljenja vrijedan

U polutami gledam
Negdje zapisan je skor
Ali ja ne vidim
Potom cvilim

Šta je najgore da se može zbiti?
Ako umrem, nisam prva
Izbjeći ću, ili?

Kraj ne može biti krvav
Ko što ubojit
Sam je strah

 

Sad kad se ne vidi dalje puta
Po naravi slaboumnog stvora
Koračam u krug, u dalj, u dilj

Na ovaj put krenu' sama
A da ne znam gdje je cilj

Posvuda blato
I mračan i mrzao i polutama
Čini se, nigdje domaćeg kuta

Usisavaju me ljepljive stope
Otimam nogu pa opet