U vezi ručkova... s G... mislim na onih pet-šest jela... natrpam puna usta, pričam preko hrane... čačkam zube... ne razmišljam o dojmu, jednostavno jedem, G. preko stola kao moja prirodna simetrija dok jedem... nitko da bih se ja sad nešto ustručavala biti natural... dignem noge na susjednu stolicu jer mi tako komotnije, nekad ga trljam nogom po njegovoj nozi.

Čini se da svo vrijeme samo jedemo ćevape
Moja koža sve lijenje titra ispod tvoje šape

Još dok sam radila s autistima, a voljela sam gledati kako jedu, uvidjela sam da je jednostavna iskonska radnja proždrljivog hranjenja prosto superiorna onim pizdarijama što znače profinjen odgoj... poželjela sam tada odjebati formalnosti oko stola, filozofiju laktova i pravilnike pribora, malih zalogajčića i svekolike hvalidbe kulinarskih i servirskih umijeća... da je kulinarstvo umjetnost, studiralo bi se valjda na akademijama! Jednostavno me ne uzbuđuje to. Ustvari radi se o generalnom trendu odbacivanja svega nesistematičnog što oduzima energiju a zauzvrat daje ništa ili malo...  zato je malograđanska pristojnost, tzv. bonton (ne uljudnost koja podrazumijeva poštivanje prostora druge osobe) kod mene pala nisko na ljestvici...  npr. ako mi netko čestita božić sms-om, neću odgovoriti. Ne jebe me pristojnost ovdje. Izuzetno ću odgovoriti starijoj osobi... jer mi je nepristojno odgajati ljude starog kova... ali ove mlađe ne štedim – nek shvate da božić nije bogom dan nego stvar izbora. Morali bi voditi računa da ne uznemiravaju ljude koji ne slave. Malograđanština, to je tema! Moja tema... odjebi odnose, muškarce... izgaranje... volim – ne volim.... prolaznost strasti... dosadu u vezi...


Međutim, kava... to su rituali...

 

Nije da se opravdavam ali nije mi cilj pričati o njemu, jer je to prevaziđeno, kao što rekoh - tipično ženski... i zar nije jedan od glavnih postulata sljedbe da imamo svoj lijepi život sa samim sobom... to je nama naša borba dala... (sljedba je pogrdni naziv su žene individualke što su napol' muško kao ja... žive o svom trošku, stvaraju svoju realnost... bez gurua, službene vodilje, na divlje). Pa onda ima nekih stvari koje sam zavrtila a tiču se umjetnosti, izražavanja...  sigurno vrijede više riječi nego ovo žensko preslagivanje, pospremanje, tipično za sve žene, ama baš... i inzistiram da me se ne uspoređuje s njima... nego uze'ćemo druženje s G. kao priliku za sagledavanje dinamike jednog odnosa ili da kažem - promišljanje, pošto je ta riječ modernija.

Tu su s guštom pijene kafe, ručkovi, šetnje, razgovori. Šega iznad svega. Npr. ima jedna zabavica, zove se mapetiranje, po ona dva lika iz Mapetšou-a... znaš ono kad promatraš nepoznate ljude i pokušavaš proniknuti kroz lica, poglede, mote... prije smo to radili češće... ti tipovi, tipologije ponavljaju se. Gotovo da bi se mogla načiniti paleta. I mi smo likovi, Gregor i ja. Otpočetka smo likovi, samo sam tek odnedavno tog svjesna. I to je revolucionarno otkriće, jer misliš kako si jedinstven, poseban, slobodan, voljno biće. Ja sasvim sigurno, točno znam da sam lik, samo ne znam tko mi pis'o rolu. Predvidivu. Skoro uvijek isto reagiram na istu situaciju... nesposobna izaći iz svog zacrtanog kruga. A šta se može desiti ako promijenim?

Napisala sam pjesmu u danima jedne emotivne jeseni, zove se Ćorsokak duge veze... gdje sam obradila svoju tugu i brigu, zbog Gregorovog odlaska... neminovnog, tako se činilo...  kao da je prolaznost jedina zagarantirana... sad će ispast' da crno gledam, pretjerujem... međutim, imam i brak iza sebe, to nisam umislila...  dobro, reći ćemo – bila sam mlada, nezrela... ali stvar se ponavlja – dvoje ljudi ne uspijeva održati svježinu, odnos se usmrdi malo... a možda ne mora biti tako. Možda ima načina da se održi tonus. Smiješno je, u toj pjesmi spominjem vodnjikav humor, kao činjenicu da humor više nije onako britak... jer su sve šale već manjeviše izvarirane na temu... iako mi stvarno polažemo na humor... pa humor je život, duh... s humor rimuje se umor, svakako bolje nego tumor! Bolje nek nas ubije vodnjikavi humor, ako tako gledaš... ako ću si dopustiti digresiju, a želim biti jasna, jezgrovita, sjetit ću se onog osjećaja – imati bolest... možda zadnju... taj me osjećaj prao jednom... ispalo je da sam zdrava, ali osjećaj je obogatio moje iskustvo... ali nemojmo razvodnjiti ovu priču o odnosu!

Bit će seksa ako nekako prevladam umor...
nekad britak, sad je više pitak - humor

Nisam mu to pročitala, on je osjetljiv tip. Ima tu jedan dio koji bi, re'ćemo, zatalasao – znaš ono kad si neko vrijeme s nekim pa ti njegovo tijelo prepoznato, što je i lagodno... iskreno, ne da mi se navikavati na tuđe mirise, bradavice, dlake, urasle nokte, jutarnje zadahe... ali seks više nije ono kad goriš. I sad, to je realnost, ali kad se izgovori, dobiva na težini. Gregor ne voli tematizirati. Pa i sama često uviđam prednost šutnje nad riječima. Zbog toga je Ćorsokak u ladici do daljenjeg, šutim k'o zalivena!

Ako ću bit' poštena, a nipošto mi nije u cilju uljepšavati stvari, moram uvažiti da premda više i ne izgorimo, u slučaju spomenutog seksa, sasvim sigurno ta stvar nije mrtva! Ponekad mašta raspali hormone pa se navali strašću gladnog pseta što proždire mesinu... ali nije to više svaki put, kao onomad... jedan od četiri... i potpuno sam svjesna – čovjeku nije dosta ono što je razumno, umjereno... čovjekova glad prirodno žudi za novim ili nedostupnim... seksualna logika ima svoj ritam... pa ću biti toliko drska i na ovom finom građanskom mjestu izvoliti izjaviti da me najviše pali zabranjeno, tuđe, vulgarno, kurvanluk svake vrste i perverzije što ih je sramota izgovoriti... ukratko najdosadnija je vaginalna penetracija dvoje raznospolnih slobodnih partnera slične dobi... pa reci da nisam normalna i zdrava k'o dren... voljela bih vidjeti glavu onoga tko ima uzvišene seksualne maštarije vezane samo uz zakonitog partnera. Međutim, pustimo ovu također ofucanu temu. Kao da je neki štos pisati na internetu no taboo seksualne pozadinske stvari... kao kad se na TV spomene guzica pa svi umru od smijeha...

Baš namjerno neću da pišem o njemu, gospodinu Georgu, jer je to tako ženski...
one uvijek analiziraju odnose... kao da je cijeli njen svijet obojen određenom nijansom tog muškarca... a zapravo – jedino što je sigurno među nama jest da se ševimo, manje il' više inventivno, manje ili više nasrčući vođeni strašću ili pak manjkom raspoloživog vremena kojeg ja imam uvijek na kapaljku... skoro uvijek dovedemo jedno drugo ili jedno jedno a drugo drugo do vrhunca, ipak on svrši, po prirodi organske statistike, češće, a ševa je gotova kad je on gotov. A kad je ševa gotova, ona logika koja nas je potjerala da izmijenjamo sokove, ližemo sline, kližemo kožama i sluzima na neku foru iščezne i premda ne poričem određenu postkoitalnu bliskost, ustvari vrlo brzo, s okretanjem svakog na svoju stranu u cilju spavanja - on postaje on a ja ja. Dvoje od kojih je svatko jedno. Sve dalje je područje pitanja. Pa pitanja proizašlih iz pitanja. Ima tu i odgovora... neki se nameću. Neki su nedokučivi.... npr. ono famozno a izlizano, žensko – o ljubavi, voljenju... dal' ja volim? Ovdje se moja grubost/muškost presamiti puštajući plačljivoj ženkoći da pročešlja zanosnu ljubavoću... ali suhoparni racionalist kakav jesam, vrlo brzo dođem do upitnosti vjerodostojnosti, iluzija... kad uopće itko može tvrditi da nekog voli – kad popusti samokritičnost, smisao za realnost? Zar ne volim onda kad trebam? Uvijek je JA ono koje je važno – JA volim pa ja volim! I kako se mogu ovako hladno postaviti spram ljubavi, s pitanjima, na način emocionalnog invalida, s mjesecom u jarcu? (pošto ljubiti znači isključiti JA, kao da ne znam!)... i onda paradoks prakse - nema ljubavi koju neće kastrirati suvišak pitanja... ili ljubav ne voli logiku i pitanja... i slične nerazumne istine... onda ide red pitanja o čistoj ljubavi te red samošamaranja - zašto je moja ljubav tako prizemna... zašto ja ne volim samo radi radosti voljenja, zašto se ne mogu izdići iznad očekivanja i slične pizdarije. Kako odvojiti voljeti i željeti imati – neodgovorivo materijalistu poput mene. Zaključujem, o ljubavi se ne isplati razmišljati. Ili izgleda da sam sve pogrešno shvatila. (srk vina) Ljubav me tlači. Nesposobna uznijeti svoju emociju u visosferu, jedino što želim jest opet se trljati s Georgom i ne talasati. (eventualno napisati pjesmu o praznini i tišini kad on ode nakon što sam ga trljala čet'ri dana neprestano)