Uzećemo moj srednje prostran krevet
Njegovi tabani 49
Vise preko ruba
Ja nešto ne mogu spat
On hropće ko truba
K tome u usko me zgurne
Munem mu lakat
Pod rebro, plećku
Pa se obrne
I tako do pola tri
Malko nećkam
Nalegnem na njega:
-
Ja ne mogu spat
Da mi malo ljubiš vrat? Veli – hoće
(dobroćudan on je svat)
Prošlo malo
Postojano opet hropće
Uzećemo – on bi htio
Al mu sanak više mio
Ipak one četrs'devetke
Gurne ispod deke
Pa me mije
Po mojoj stopi
Ja se topim
Pa se smijem
Če'devetke
Rade još minutu-dvije