Poput romantične djevojčure
Ja čekam svog princa
Koji će u meni vidjeti
Nešto posebno
Nešto lijepo
Truda vrijedno
Vrijedno svakog kilometra, svake sekunde
Neusporedivo s ikakvim blagom
Novcem, draguljima, zlatom
Ali realnost
Razmaženu djevu
Što u bajku hrli
Baca u blato
Prinčevi su izumrli

Nisam zadovoljna
S ovim pjesmama
Da ne bi netko mislio
Da je to moj domet
Nije na odmet
Da napravim osvrt

K'o da su zagušljive
Fali im zraka
Teške, ustajale
Bož'sačuvaj mračnjaka
Čudim se svojim čitačima
Čitači fala
Al' nemojte bez kriterija

Ove pjesme pisala sam brzo
K'o istisnula iz sebe
(vidi pod proljev)
Darling, možeš ti i bolje
Sutra će nastati nove
Uopće ne sumnjam
Sad kad sam odlučila
Postat' pjesnikinja
Sam nezaustavljiva

Nije da sad pljujem po sebi
To ionako nikad ne bi'
Baš obratno
Jednoga dana napisat ću
Pjesmu tako savršeno dobru
Da će se i Lorca okrenut' u grobu
Naravno od oduševljenja

I na kraju
Pozdrav mojim čitačima
Naročito jednom
On će znati koji je
Darling, bi'će sve u redu
Ničeg se ne boj...

Zarobljena u mislima
Stisnuta u klopci
U uskom procjepu
Iz kojeg se malo vidi
Svezanih ruku
Svoju sam muku
Iscijedila
Kroz neke riječi

Od sebe pobjeći
Ne mogu
Opirem se uzalud
To je moj usud
Da budem
Zarobljena
U mislima
U klopci
Baš kao na ovoj fotci

On nije znao polako
Nestrpljenje mu je mana
Morao je zaviriti
Na kraj romana
Jer ga more brige
Dal' će na kraju knjige
Biti happy end
Neće biti dobro
Ako se glavni junak
Negdje usput nasuče
A takav je trend
Više nisu u modi
Sretni završeci
Pa je cijelu stvar
Još prekjuče
Posl'o kvragu
Jebeš knjigu
Koja nije razbibriga
I koja te tlači
Mora da su kolači
Ipak negdje drugdje

Dal' bih uzela
Ikada
Ono što mi
Ne pripada
Bez stida
Bez srama

Dal' bih mogla
Od obraza
Činit' ruglo
Bez ponosa
Ne vidjet' dalje
Od svoga nosa

Ima li što luđe
Nego izgubit' sebe
Zbog lude želje
Da imaš nešto tuđe
Ili naprimjer
Zanemarit' tuđe pravo
Da sam sa sobom bude

Ovdje imam
Visok standard
Pa kad vidim
Da netko od mene
Navlači zavjese
Zaključava vrata
Ne znam šta sad

Dal' dopustit'
Sebi revolt
Uvrijediti se
Il' gledati blijedo
Gledati tužno
Jer je ružno
I površno
Davati po prstima
Ljudima
Koji s autoregulacijom
Inače
Nemaju problema

Kako se to desi
Među ljudima
K'o da se radi
O nekim čudima
Da dobri odnosi
Postanu nesnosni
I kao takvi
Nepodnošljivi
Kao da nešto
Naočigled guši
Moraju se prekinut'
Srušit'
Istog časa
Ni trenutka dužit'
Nećemo se više
Ni sekunde družit'
Svatko neka sebe spasi
A ovog drugog
Je najbolje
Nevidljivim proglasit'
Nema smisla
Samo problemi
I meni i njemu
A čemu?

Kad bih mogla
Nekako mu prići
Kroz pogled
Kroz riječi
Ili neki čudan medij
Možda boje
Proniknuti
Direktno
Da vidim
Da shvatim
Koje su to ograde
Što to guši
Čega se boji
Kao kroz fluid
Da mi se raspršit'
Prić' njegovoj duši
Slobodna
Od formi i tijela
Od komunikacijskih barijera
Možda ga posjetim u snovima

Ljubila sam
K'o djevojka
A ne žena
Ne znam ni sama
Ponekad skroz zbunjena
Temperamentna
I unezvjerena
Kao cijelo vrijeme
Kontroliram se
A opet
Previše se zanijela
Nimalo poput dame

Nisam tako smjela
Trebala sam ljubit'
Poput prijateljice
Nezahtjevno
Dobronamjerno
Nenametljivo
Beskrajno strpljivo
Bezuvjetno
Poput mame
Al' tko nije pogriješio
Nek' prvi baci kamen

Stariji tip (Jure)
I sa njim jato
Plavuša i brineta
(Lili i ja)
K'o one koke iz Abbe
Svoj performans
Izvode džabe
Iz zabave
Subotom navečer
U lokalnom klubu
Jednostavno plešu
Jer im se pleše

Poput magneta
Privlače poglede
Gospode i teta
Koji manje-više
Ukočeno stoje
U malim grupicama
I pomalo se boje
Divlje prirode svoje
Kojoj popuštaju
Tek iza dva-tri
Dok alkohol provri
Iz sviju pora
A lokalni didžej
Nemilosrdno odvrne
Bajlabajlabajlame

To je znak
Da je prezasićen zrak
Stariji tip i njegovo jato
Oblače kapute
I odlaze svojim putem
Atmosfera je došla
Do usijanja
Nacija se zabavlja
Bajlabajlabajlabajla

Jednostavno sam iscrpljena
Od mozgovnih radnji
A ne mijenja na stvari
Istina je precijenjena

Proglašujem odmor
Pijem rakiju, jedem kolače
Ležaljka na martovskom suncu
K'o da sam zalijepljena

Ako zatvorim oči
Zamislit ću nemoguće
Naprimjer
Sjedimo i pričamo
Bez imalo nervoze
Bez napetosti
Potpuno prisno
Smijemo se
Kao nekad
Al' ne baš isto
Ljubavnici više nismo
U tom smislu
Skroz smo mirni

Moja mašta
Nema kraja
Mogu zamisliti
Još jači scenarij
Zvoni telefon
Ja se javim
S druge strane tajac
Trenutak dva
A onda – oprosti
Osjetim zadovoljstvo
Kao neku jezu
Do korijena kose
Skroz do kosti
Ustvari
Baš to želim
Da mi veli

Odgovorim s olakšanjem
Ic okej
Kroz smijeh
A sad možemo razgovarati
Bez imalo nervoze
Bez napetosti
Potpuno prisno
Smijemo se
Kao nekad
Al' ne baš isto...

Ne daj bože
Da ikom
Kradem
Njegovu slobodu
Da dišem nečiji zrak
Nije mi nikakav užitak
Piti s tuđeg izvora
Nek' pije svatko svoju vodu
I daj bože pameti
Da mi bude jasno
Da razlučim u glavi
Kad nekog nesvjesno
Tlačim i gnjavim
Pa da se povučem
Ispričam
Neću više krasti
Tvoj životni prostor
Oprosti

Gdje je smetište
Za fine stvari
Da ih se riješiš
Kad više ne mariš

Gdje odlaze leptiri
Na kraju svog dana
Dal' oni znaju
Da njihova krila
Postaju otpad

Gdje se baca
Nježno prijateljstvo
Koje je postalo smetnja
Gdje je on mene bacio
Gdje da bacim ja njega

Dvije žene, par
Kažu zgodne
(vidi sliku)
Šarmantne
Hetero
Traže par
Dva muškarca
Može i tri
Nek' ih bude petero
Jedan nek bude crn
Drugi plav
Ili svejedno
Bitno da je muško
I da nije glup
Da nije strašljiv
Ukočen k'o stup
Da se ne boji žena
I da obeća
Da neće odustati
Kod prvih problema




Dvije žene, ustvari tri
Ja, Kata i Lili
(vidi sliku)
Sve tri hetero
Traže trojicu
Nek ih ukupno
Bude šestero
Nije tolk'o važno
Da budu pametni
Al' nek budu zreli
Hrabri, smjeli
Nek' se ne boje života

Jedina su dva uvjeta
Da ne puše
I da imaju dušu
Široko srce
(duljina njihove stvarce
nije tol'ko bitna
osim ako nije
stvarno jako sitna)




Tri žene 
Kao prošireni par
Heteroseksualke
Intelektualke
Sposobne
Vrijedne
Poduzetne
Ako treba vozit će i traktor
Ugodne vanjštine
Zgodne pozadine
Svaka ima svoj faktor
(vidi sliku)
Traže komade
Ovim putem
Pomalo ljute
Što naše vrijeme
Ne cijeni jako
Slobodne žene

Umanjio
Obezvrijedio
Kao fućka mu se živo
Da bi lakše
Odustao
To mi je krivo

U jedan je čas
Izgubio kompas
Pa je i mene
Pojednostavio
K'o da sam kakva
Minka, Rumenka
A nisam jebiga

To su prizemne šeme
Za proste ljude i žene
Kakva ja nisam
Kiss & pusa

Sanjala sam
Kako hodam
Duž uske ulice
Neki muškarac
Me stiže
Nisam mu vidjela lice
I tiho mi s leđa kaže
Da bi s oproštenjem
Dirao moje cice

U momentu osjetim stravu
Pogledam gdje da se maknem
Al' ulica je bila uska
U ruci jače stisnem
Velik snop ključeva
Kojim ću mu razbit glavu
Ako me samo takne

Sanjala sam noćas
Svoju prijateljicu
Više nismo bliske
Ona je par godina mlađa
Udala se
Djecu  izrađala
Na brzinu
Baš kao i ja

Oko nas djeca
Guraju nas, vuku
Ona me gleda grozničavo
Očajnički hvata za ruku
I veli
Želim ono što želim
Ne mogu podnijeti
Da život pored mene prolazi
Njezin pogled vrišti - pomozi
A ona djeca po njoj se veru i plaze
Ona ih sigurnom rukom pridržava
I u mene gleda pogleda grozničava
Kao da se nada
Od mene spasa

Ja se mučim
Izbjegavam, odugovlačim
Ne znam kako joj reći
Da sama mora svoj izlaz pronaći

Zašto imam širok osmijeh?
(dobro, imam velika usta, pa šta)

Plošna sam
Plavuša
Jednostavna skroz
Sve je na dlanu
Na pladnju
Nema u mene tajni
Sve je vani
Moja je kuća otključana
Uđi i uzmi
Držim da je i Josip Broz
Kao povijesna veličina
Drž'o otljučanu kuću

Ovo ljudi vole
Iako se boje
Zaziru
Ponekad i preziru
Al' više zbog sebe
Svojih ograda i tuga
Mene to u principu
Nimalo nije briga
Pa gdje bi' ja stigla
Da gledam u druge

Voljela bih vidjet'
Što će me poljuljat'
Skrenut' sa mog puta
Toliko sam čvrsta
Da ne velim kruta

Druže Tito
Poput tebe
Sviram klavir
Uživam u životu
Ne primam mito
Ne saginjem glavu
Savjest
Čista k'o suza
Obraz
K'o dječja guza

Ritualno čajenisanje četvrtkom kod Tonke ili kako se već zove gazdarica... nas troje – četvero (petero) volimo ovo ritmično sastajanje koje ulijeva sigurnost... 

na Čikago može bomba pasti
na štetu ojra jen porasti
svijet može otići kvragu
mlijeko može postat' gorko
mi napajamo baterije
skupljamo snagu
četvrtkom kod Borke

A tamo dim možeš nožem rezat'... to nam smeta, kašljemo i grcamo u suzama al' se ne damo... ekipa je iz kvarta, odvjetnici, njihove iscrpljene vježbenice, lokalni nogometaši i ini sportaši... ima fizikalaca više nego intelektualaca... a svi redom pušači... božemoj degutantno kako ti ljudi cuclaju svoje cigare... sve skupa na 15 kvadrata... naguralo nas u ugao, kraj vrata od zahoda... a k'o da smo svi skupa, tako je nekako prisno...

opros-tite
gdje je ovdje
za nepušače sala?
(svi gledaju k'o da sam budala)
šala, šala...

U mene ekipa voli malo pomaknut humor...

Na tv-u u kutu kreće neka reportaža o nečemu (nisam se potrudila shvatit')... a intervjuiran je tip za stolom do našeg (nemam pojma tko je on premda ga viđam četvrtkom kod Vilme)... Lili uzima šećerić za kavu i na onu malu marginu pokazuje... ja je pratim... monodrama u dva lika... ostali se cerekaju...

Izvin'te, jel' imate hemisku?
Ako može... ak' se ne ljutite
Za Jasminu
Evo ovdje sastrane
A iza
Za Ramiza
Dragi Ramize
Sjećaš li se kako si oduvijek želio...
Edo!
Nek' te sreća prati...

Slažem se
Uspostavljam ravnotežu
Pojmove osvješćujem
Osjećaje važem
Jasnije shvaćam
Tko sam ja sama

Sve više
Centrirana
Gola
Što više bola
To sam bolja
Iskrenija, otvorenija
Osjećam snagu i lakoću
Osjećam da mogu sve što hoću

Svjetlosnu godinu daleko
Od svog starog života
Od ograda, strahova
Od ovog svijeta
Od stvari
Od kalupa, maski

Postoji cijena
Koju moram platit'
Sve više ću biti sama
Sve je manje ljudi
Što me mogu pratit'

Volim reći – bili smo iz istog svijeta
Znali smo iste filmove, iste pjesme
Slagali se što se smije
A što ne sm'je
Neću reći da smo bili isti
Donekle etičari, moralisti
Uglavnom slični
Kol'ko često ustvari
Sretneš nekog s istim pojmovima u glavi?

Da, i ljubavnici smo bili
Učinili smo taj korak
Takoreći odmah
Jedno u drugo zagrabili
Da ne velim
Ovo i ono razmijenili
U tom smislu smo se zbližili
Ovdje ne želim ulaziti u intimne detalje
Al' bilo je sve bolje što smo išli dalje

Bili smo prejaki individualci
Svatko u svom svijetu
Imali smo dost' definirane živote
Sami sa sobom u kompletu
Svatko je živio u svom gradu
Svatko je im'o svoju djecu
Drugo je kad su ljudi mladi
A kako ovdje nać' materijala
Da se išta gradi?

Bilo je lijepo dok je trajalo
Ono što nas je spajalo
Bilo je jače od prozaičnih razloga
Neka vrsta atipičnog prijateljstva
Neka karakterna sloga
Božemili kako smo se nas dvoje smijali
Puno smo pridavali humoru i šali
Ali kao da je on u jednom trenutku
Prestao cijeniti to što smo imali

Jednostavno mu više nije bilo stalo
Zaboravio je da nisam kao druge žene
Pa je prilično lako odbacio mene
Mislim da me to najviše povrijedilo
Što je potpuno izgubio iz vida
Moju vjernost, privrženost
Te koliko je zapravo rijetkost
Sresti nekog
Tko ima iste pojmove u glavi

Prekosutra slavi se dvadeset godina... nije meni bed zbog vremena... prošlo je dvadeset godina pa šta... držim da je moj život dost' dobar... i dobro izgledam... nisam tetka i sl... nisam promašaj... nisam sjedila, nekog boga sam odživjela za to vrijeme... ali mislim da neću ići... premda su s dvije strane stigla uvjeravanja... ali ne volim te nostalgičarske skupove... zašto? Jer nisam nostalgičar... ono dvoje – troje ljudi koji mi nešto znače su i danas u kontaktu samnom... ostali nit' mi nedostaju nit' ih se ikad sjetim... jedna je djevojka umrla prije nekoliko godina... priznajem da je se nisam sjetila od maturalne zabave, zadnji put sam je tamo uočila... po haljini... koja joj nije pristajala... a razrednica? Bila je hladna žena, prestroga, prekruta... onakva za kakve sam kasnije utvrdila, nakon što sam i sama izučila profesorski pos'o da je prevaziđen model međugeneracijske komunikacije...

A moj je razred bio gomila štrebera... ja sam bila drugačija... uvijek... ovi su štreberi kasnije pozavršavali medicine i prestižne fakultete... sad, materijalist u meni veli da ne bi bilo loše obnoviti neka poznanstva, zlunetrebalo, ipak je tu gomila liječnika... nešto pravnika i inđinjera... ne bi bilo loše promovirati svoj mali biznis među tom prestižnom ekipom... al' nemam ti ja za to želuca... moj biznis samouvjereno piči i bez te vrste podrške...

Uvijek sam se pitala tko to uopće organizira? Tko se uopće sjeti svog razreda? Desetgodišnjicu mature sam također preskočila, ali ne namjerno... tada nisam ovako k'o sada točno znala da ne želim maltretaže nego sam nerado ali ipak pristala, obećala da ću doć'.. ali sam te subote nekako završila u Trstu i potpuno zaboravila na večernji plan... bilo mi je drago što se taj problem riješio sam od sebe...

Uglavnom, sjetih se sad svog drugog poroda... ide vizita i pregledava rodilje i njihova ranjena međunožja... mi rodilje nismo bile bitne likom niti smo ikakva vrsta osobe iz vizure tih mudrih u bijelo obavijenih grupa što su samouvjerenim klopotom klompi najavljivale svoj ulazak u sobu... mi smo – s oproštenjem – pičke...  jedna sestra otkriva rodilju, druga veli – raširite noge... i pincetom skida gazu, uložak, otkrivajući živu ranu na kojoj se vidi sukrvica, šavovi... autoritarna ekipa zaviri kratkim pogledom i bez riječi ode dalje, gurnuti nos u drugo međunožje... ja u djeliću sekunde prepoznam svog školskog kolegu u pogledu smušenih očiju iza naočala, istom onom kakav je imao iza prištavog lica u ono vrijeme kad sam ga ja s leđa doživljavala poput inventara u prvoj klupi... on mene nije prepoznao tj. ničim to nije dao do znanja... pa uistinu nije neka prilika za evociranje školskih dana...

Moja je srednjoškolska mladost ostala kod mene u sjećanju po nekom dost' velikom grču, stresu... škola je bila teška i puno smo morali učiti... zabava je bila poslije škole i to dvoje ne vežem... puno sam izlazila tada... to nema veze sa školom... sad također puno izlazim... hoću reći, nije meni mladost završila s maturom.. prije bih rekla da je počela – na faksu sam se fakat zabavljala i taj dio školovanja pamtim po stvarno kvalitetno provedenom vremenu... velikom druženju, istraživanju odnosa... barem dok nije došao rat i oduzeo cijeloj jednoj generaciji lakoću, vedrinu... ali to je za neku drugu priču...

Sanjala sam noćas
Da vodimo ljubav
On i ja
Na naš način
Ja sam mu radila
Ono što je volio
To je bilo njegovo tijelo
Prepoznala sam dijelove
A onda sam digla glavu
I vidjela nepoznato lice
Bio je zgodan
Mlad
Crn
Imao je bradu
Bio je nekako hladan
To nije nitko koga poznajem
Sasvim je svoj
I ponajmanje moj
I u trenutku sam shvatila
Da je to što radimo
Ponajmanje na ljubav sličilo

Njegov je glas imao jednu promuklost, prenapregnutost... nestaloženost... kad se s ljudima upoznajem preko glasa, dobijem određeni prvi dojam... njegov glas nije mi se svidio... da mi on nije bio drag, njegov bi mi glas bio iritantan... jednostavno nema lijep glas... određena agresija je utkana u taj ton... 

ljudi koji ne mogu izreći
koji su negdje u grlu ugušili neke riječi
ponekad imaju takav 
neuravnotežen glas
nije mi se svidio njegov glas 
al' su mi se svidjele riječi

Njegov je glas
Bio svijetlo smeđe boje
Kao prepukao
Prepolovljen
Pa sastavljen
Da je njegov ton
Imao neku sjetu
Zvučao bi kao
Saksofon
Njegov je glas
Bio malo užurban
Kao truba
Srčana
I pomalo gruba

-          ne moš' u stihovima upotrijebit' riječ pizda! – Jure
-          ali darling, morala sam kad se nijedna druga riječ ne rimuje sa zvijezda! – Zapisničarka ga gleda dječjim pogledom... još će neko vrijeme odolijevati da ne prasnu u smijeh...

Moja ekipa osniva pjevačku klapu... premda mi pjevanje nije zapisano među talentima, radi društva i ja ću zapjevati međimurske, makedonske (što su se sinoć orile kroz prozore tamo gdje radim)... jednostavno volim i uživam... ustvari pjevamo sasvim dobro, kol'ko se meni čini...

Moji su frendovi sjajni
Oni jednostavno dođu
I naprave zabavu
Gde god da se nađu
I zalijepe osmijeh ispod nosa...

A ovi su mi dani dobro aspektirani za izražavanje, nazovimo ih kreativnom eksplozijom... kad sam im pokazala količinu slika što sam naslikala u zadnje vrijeme, bili su iznenađeni... jedna je posebno lijepa, jako jednostavna...mrtva priroda, mali format... jednostavan sklad, baš kako volim... naslikala sam je u jednom dahu

-         Možda mi je dvadeset minuta trebalo da je naslikam – velim Lili

-         Nemoj to nikom reći, tako si rušiš cijenu...

-         Ali ističem vještinu... (ovim dokazujem da mi je važnija slava nego pare, što je još jedan dokaz moje nematerijalističke prirode)

A na pjesme što iscijedih iz duše zadnjih dana posebno sam ponosna... Lili me jučer počastila sms-om neobičnog sadržaja – sretna sam što poznajem Zapise... darling, darling, to mi fali da mi malo digne moral... Jure mi je rekao da je neozbiljno koristiti nelijepe riječi u poeziji, npr. – pizdarije i sl... da se to ne radi i da nikad neću postati ozbiljna pjesnikinja i nek' razmislim...

Nisam plačipizda
(samo ne znam što mi je danas)
Moja sretna zvijezda
Koja me obično prati
Sakrila se iza oblaka
Pa sad ja kao patim
Kao zbog nekog tipa
Što mu moje, da prostiš, dupe
Kao nije dovoljno seksi
E jesmo mi žene glupe

A trebam bit' realna
Moj život je super
Pun dobrih predispozicija
Jer da sam nedajbože
U invalidskim kolicima
Sigurno bih bila zahvalna
Za korak – dva na vlastitim nogama

Puna mi je kapa društvenih normi
Puna mi je pipa pjesničkih formi
I ovi stihovi
Monotoni i sumorni
(ja ih ne bih čitala)
Sve su manje izražajni
Kao neki vapaj u stilu
Ima li na ovom svijetu itko
Kome je ovo što pišem
Dovoljno čitko
Ustvari krik samoće
Kao na Munchovoj slici
A to traje već danima
Meni je dosta, fala svima

Jednog dana
On veli
Ovo nije ono što želi
I nema smisla
Baš ništa
Pa se stis'o
I ona se stisla
Više se nisu vidjeli
A baš su bili lijep par
Ona je bila prirodna plavuša
On malo prosjed, nije bio star

A ja si mislim
Zar to nije
Bio dobar trenutak
Da porazgovaraju o željama
Kad već nisu prije

Možda jednom budem
Mogla lako
Gubiti
Ljubiti
Pa ostaviti
Možda se naviknem
Pa ostavljanje postane
Moj standard
Moj model
A ja budem čvrsta i hladna
I idem dalje
Nedodirljiva
A ne kao sada
Nepomirljiva

Od svega što rekoh
Ovo je važno

Ako se nekad
Sjetiš sa sjetom
Onih naših dana
Osjetiš nježnost
I požališ
Dopusti sebi
Da se predomisliš

Nemoj kalkulirati
Nemoj misliti
Što je pametno
Što je teško a što lako
Jer ispadne teško
Što se čini lako
I obratno
Nemoj biti siguran tako
Da točno znaš što želiš
Nit' je potrebno da znaš

Pa čak i ako je kasno
Ako si propustio svoju šansu
Predomisli se
I požali
Nije slabost
Nego snaga
Uvažit' svog srca osjećaj

Nisu maškare
Al' jesu maske
Nisu naša lica
Premda su slična
Ja bih rado bila
Ono što jesam
A gluma
Nek se tornja
Na kazališne daske

Povjerenje
Što je to?
(nema toga)
Razočaranje
Jel' to ovo što osjećam?
Mostovi se ruše
A ja stojim i gledam
Pjesme pjevam
Kupujem vrijeme
Sram
Jel' to ono što savršeno dobro
Zatomiti znam?

Voljela bih da me netko čuva
U danima kad sam sama
Kad nisam u milosti
Ljubavi koja me puni snagom
Voljela bih se nekom dragom
Nasloniti na rame
I na trenutak biti slaba
Jednostavno zaplakati
Dok me miluje po kosi
I rukom odnosi
Dio moje težine
(A ako ćemo poslije zaplesati
Osjećat ću se stvarno puno bolje)

Sven, moj bivši dragi prestao je čitati moj blog kad sam prestala afirmativno govoriti o njemu... to je tako normalno, tako ljudski... 

Okrenuo leđa
Spušten pogled
Nemoj u oči
Boli, vrijeđa
Ne moš' pobjeć'
Od svoga odraza
U mom oku
Karakternog sraza
Hodaš malen
Ispod zvijezda
Izdao si me
K'o pizda
Imam teorije
Jebe me racio
Više od svega
Voljela bih da mi ti kažeš
Zašto si me bacio

Ljudski je biti kukavan... biti iskren isto tako...  legitimno je pravo svakog muškarca da pobjegne od žene ali i žene da ga gađa riječima... 

Ja definitivno imam problema
S muškarcima
Jednostavno nisam dobra
Navijačica
O zašto, zašto moram
Tako grubo
Sasuti istinu u lice
Kad su oni, to znam
Osjetljive biljčice
Žene poput mene
Nisu baš ženstvene
Pače
Ispravno bi bilo
Zvat' ih muškarače

Pa što se čudim što sam onda sama... ovakva prepametna, prezgodna, prefina dama...

Sanjala sam noćas stisak ruke
Slab i neiskren
Njegova me ruka
Neuvjerljivo hvata
Pa sam u užasu izmakla

A onda sam sanjala Svena
Svog bivšeg dragog
Smije se i vuče me k sebi
Pa sam pobjegla izbezumljeno
A on je gledao zamnom začuđeno

Probudila sam se od strave
Navukla pokrivač preko glave
Par trenutaka smirivala dah
Nisam više u milosti ljubavi
Mojim snovima sad upravlja strah

Tri linije obrane
Tri crte razgraničenja
Sedam barijera
Konjica, pješadija
Pedeset dresiranih terijera

Fortifikacija
Avijacija
Cijela armija
Iako djeluje moćno
Obrana je sasvim krhka
Raspada se skroz do vrha

K'o maslačak
Otpuhne je jednim dahom
Prolebdi kroz barijere
Pomiluje terijere
I ruši sve granice
Apsolutno nadmoćno
Otvoreno srce

Postoje neke stvari koje je teško izgovoriti... moj otac bio je pijanac... to zvuči užasno... nije on bio agresivan, da se ne bi krivo tumačilo... bila sam malo dijete kad je majka moja zaključala vrata da on ne može ući jer je zakasnio kući, pijan... moja je majka bila teška i tvrda žena... ali to njega ne opravdava, da se razumijemo... on je jednostavno bio slabić... lupao je na vrata... ja sam bila više tužna nego uplašena... jako sam suosjećala s njim iza vrata i kao da sam osjećala krivicu što su vrata zaključana... onda je moja majka učinila jako, jako ružnu stvar... rekla mi je nek' mu otključam vrata ali prije nego mu otključam neka mu kažem – tata, ako ćeš dolaziti kući pijan i ovako kasno onda nemoj više ni dolaziti... natjerala me da ponovim tu formulaciju, da se uvjeri da ću dobro izgovoriti... onda sam došla do vrata i brzo izverglala tu rečenicu i s olakšanjem otključala na brzinu... on je ušao i jako jako ljuto gledao u nju... ne mogu se sjetiti dal' je poslije vikao ili plakao jer mi se u sjećanju miješa jedan drugi njegov povratak kad su se svađali i vidjela sam da on plače u pijanstvu...a bila sam premala da bih se točno sjećala... ovu stvar teško mi je izgovoriti... ipak, izgovorila sam...

Draga mama 
Znam da ti nisi znala
Da nije sve dopušteno
U ljubavi i ratu
Al' to te ne opravdava
Jel' taj crni petak
Kad sam glumila
Sporednu ulogu
U tvojoj drami
Bio zametak 
Neke distance
Hladnoće u meni
Što odbija muškarce
I nemogu ih dotaći
Pa zatvore srce
Kao kad je tata
Čekao u noći
Iza vrata
Dal' može jedan događaj
Djetinjoj nevinosti
Učiniti kraj

Drugi primjer:

Moja jedna prijateljica (bivša) imala je oca koji je bio jako patrijarhalan... sa sedamnaest godina ona je morala specijalno zaslužiti pravo na izlazak... jednom joj je tako uvjetovao da mora očistiti kuću jako temeljito pa će je pustiti da izađe... pa se i potrudila... očistila kuću... ozarena lica stala je pred njega i rekla – sve je čisto... a onda je on prstom prošao gornjim dijelom okvira slike na zidu i skinuo prašinu... pobjedonosno se nasmijao i zabranio joj izlazak... dal' je ona tada ridala na krevetu, ne znam... taj otac zaslužio je da se peče u paklu... njegovo ponašanje nema nikakvog opravdanja...

Dal' je činjenica
Što je ona sada
Slaba i sama
Zaostala drama
Od toga dana
Kad je ozarena lica
Stala pred oca
I dobila šamar
Umjesto dara
Dal' je kriv
Zaostali stres
Za umanjenu
Samosvijest

Treći slučaj je jako, jako težak... teško objašnjiv... radi se o ocu i dječaku... otac je živio odvojeno i sporadično ga viđao... jednom mu je obećao bicikl ako prođe prvi, drugi razred s pet... ne znam detalje... dječak je proš'o s pet... i rekao to ocu ponosno, očekujući nagradu... ozareno lice, otvorene plave oči... otac je rek'o da laže... mislim da je ovaj otac bio lud, nenormalan...

Dal' je taj događaj
Kad je ludi otac
Krivo optužio
Svog dječaka
Zaprljao čisto srce
Trajno ga naružio
Dal' je taj dječak plak'o
Od bijesa i nepravde
Il' je samo stisn'o šake
Tko zna što se još stisnulo
Odrvenilo u njemu
Nisu djeca za luđake

Koji roditelj nije pogriješio? Ali imaš greške i grijehove... isplati li se ovakva introspekcija?

I pametni ljudi
Ponekad su ludi
Nestrpljivost
Očekivanja
Velika nervoza
Malodušnost
Kukavičluk
Bijeg od problema
Brzopleta odluka
Maska hladnoće
Nezainteresirana poza
Božemoj
Što se iz ovog izrodi
Na tri noge hodi

Izanalizirali smo ovu frazu – bi'će bolje...

-         Moš' mislit'! Ovo je najveća laž otkad je svijeta i vijeka!

-         Bit će gore!

-         Naravno, bit ćemo stariji, funkcije će opadati, bit ćemo ružniji... svijet će otić' kvragu, klima će poludjeti... ljudi će se izubijati...

-         Zavaravanje je slabost!

-         Pravi je stav gledati istini u lice i hrabro se suočiti...

-         Ne nadam se dubokoj starosti, fala lijepa!

-         Ni ja!

-         zar nije bolje umrijeti dok si još u snazi, nego onako nemoćan, oronuo, uništen... – ovo je bila vrhunska fora sinoć... ne bih htjela da se stekne utisak da je ovo bilo otužno kukanje jer nije... sastalo se troje – četvero pozitivnih ljudi sinoć pa eto ćaskaju...

Solarni pleksus
Tu osjećam fizičku bol
Mjesto je gdje živi treća čakra
Objasnila mi moja Kata
Pokazala sam joj rukom
Taj meki dio ispod rebara

A treća je čakra
Nadležna za ljude
Za odnose, za veze
Pa me peče kao vatra
Jer je prestalo na silu
Jedno lijepo prijateljstvo
Poput zatvorenih vrata

Pitala sam gdje nju boli
Jer je čovjek kojeg voli
Daleko od nje
Nju boli cijelo tijelo
Smireno veli
Bez neke drame

To me rastužilo, razljutilo
Nije pošteno
Dal' i njih negdje boli
Pitala sam dalje
Ne, veli
Jer oni su to odlučili
Sasvim svjesno

To su energetski disbalansi
Kojih je prepun ovaj svijet
Svi smo dio tog nesklada
Protiv toga ić' ne vrijedi
Al' pomaže vrijeme
Sve se nekako već sredi

Kad plešem ja se i glasam... preambiciozno je reći pjevam jer najčešće ne znam riječi, ali vičem, vrištim, urličem, uzvikujem, pocikujem... od glasne muzike, ne čujem sama sebe, samo naposlijetku shvatim da sam promukla... to je pravo izvorno izražavanje, oslobađanje i falabogu da to mogu... sinoć smo Lili i ja plesale na uzvišenom podiju za plesačice u jednom klubu... sad, nije egzibicionizam, stvarno... jednostavno je bila takva stravična gužva da je jedino tamo bilo mjesta pa smo se popele... mene nije briga jel' netko gleda il' ne... kad plešem sama sam sa sobom i glazbom... savršeno sam opuštena... to sam naučila – isključiti se...

E sad, zašto je u klubovima nužno takva gužva? Zašto mora doći 12398 ljudi koji svi pokušavaju negdje proći, progurati se negdje drugdje... molim vas, stanite svi u mjestu i pokušajte se zabaviti tj. ne ometajte one koji se žele zabaviti... prepoznat ćete ih po tome što plešu...

Drugo je pitanje zašto je u takvim klubovima najviše stajača/hodača/gledača a vrlo malo plesača...  držim da je naša raja natprosječno ukočena i ne postoji kultura zabave... a ako će se zabaviti, moraju se prvo urakijati... omojbože...

Sinoć me zaustavila policija nakon nekoliko godina...

-         Jeste konzumirali alkohol?

-         Nisam.

-         Nikad ne pijete jel'te?

-         Pijem, al' danas nisam.

-         Ok. Vjerujem. – reče policajac i poželi mi laku noć...

On je bio taj koji je htio vezu
To se baš tako moralo zvati
Palio i gasio sam sebe
K'o da je imao neku nervozu
Htio je garancije
Da nitko neće nikog tlačit'
Htio je da negdje potpišem
Da će veza biti pun pogodak
Govorila sam da je ziheraš
Al' nježno jer bio je na kritiku slab

Nije mog'o spavat' noćima
Imao je tremu prije susreta
Pripisala sam to svojim moćima
U svako doba na telefon je zvao
Mislio stalno o mojim očima
On je htio da bude idealno
Što nije moglo biti, realno
Htio nas je ugurati
U neki poznati kalup
Koji sigurnost ulijeva
On bi rado bio dečko
A ja neka budem djeva
Ali nije moglo, nije da nisam htjela

Bio je uplašen od problema
Koji su se činili poput planina
Bio je umoran od previše žena
Nasljeđivale smo ga k'o prelaznu lentu
Preuzele i optrčale štafetu
A mislila sam da sam posebna
U cijeloj koloni najveća dama
Bila sam previše samouvjerena

To je bio prekrupan zalogaj
Zastao negdje u predjelu grla
Stao ga je strašno gušiti
Veza se njegova počela rušiti
Pa je odlučno proglasio kraj
Da se ta stvar
Već jednom definira
Jednostavno je trebao malo svog mira
Nije više mog'o izdržat' tu napetost
Taj stres
A ja sam se samo htjela družiti
Svejedno na čijoj adresi

Ovca je krepala
A činilo se da je samo zaspala
Međutim se ne budi
Pomagajte ljudi
Kol'ko ja znam
Bila je zdrava
A ono nešto tegoba
Nije moglo biti kobno
Ubi me antilogika
Pa ne razumijem
Al' šta je tu je
Oko nje već muhe zuje
Možda da je pokopamo
Kad je već krepala
Nemojmo čeprkati
Po tom smradu
Ispjevajmo joj baladu
Nema više ovce
Živjet će vječno u našem srcu
A da će nam netko vratit' novce
S tim ne bi' računala

Kao da je bilo u nekom drugom životu
Čini se tako daleko
Prelazila sam mu po leđima rukom
Tražila osjetljiva mjesta
Vrat, uho
Nježno ga ljubila
A on je stenjao
Isuse kak' je dobro
To me motiviralo
Pa sam bila hrabra
Išla niže, išla dalje
Spuštala se dolje
Po nogama, guzi
Dok leži potrbuške
Grickala mu uške
A on je stenjao
Pa bi se okrenuo
A ja bih nastavila u istom stilu
Onda bi se promijenile uloge
Voljeli smo takve igre
Te odnose muško-ženske
U kojima smo uživali bez rezerve
Bez greške

Jučer Kata i ja
Navalile na hrpu gline
Da joj udahnemo život
I usput pričamo o svemu

Pitam je dal' čita moje pjesme
Veli da čita, da su sjetne
Rekoh – molim te
Upozori me bez srama
Ako ti se učini da je gluma
Kad vidiš da sam pretjerala
Sa stihovima
Da sam uhvatila pozu
Da nisam iskrena
Ne znam zašto više
Ne mogu prozu

Rekla je, ne brini
Ti tuguješ a ne sliniš
Tvoja je tuga dostojanstvena
Nisi patetična
I to je tebi slično
Slobodno se izrazi
Nećeš se ponizit'
Nije sramota bit' razočarana

Ali vidi, razumijem i njega
Dok to bude čit'o
Bi'će svega
Reko' – zašto?
Zbog povrijeđenog ega
Jer muškarci ne vole
Da im žene pamet sole
Pa ma koliko bile u pravu
Reko' – boli me briga

Nemoj tako, veli Kata
Zagledaj se u sebe
Svaki čovjek rasti treba
Iz teškoća
To je put prema slobodi
Život ti nudi
Mnoštvo prilika
Da kroz njih učiš
I ako si na ovoj stvari pala
Sama si tomu doprinijela
Na neki način
Nemoj reći ja sam takva
I točka
Pomakni svoje granice
Osluhni svoje srce
Ono će znati

Ovdje sam se zamislila
Znam da je u pravu
Al' ja nisam ništa naučila
Jedino vidim da moram bit' strpljiva
I ne u ljubav hrliti
Ne navaliti
Moram se smiriti
I jednostavno vjekovati svoj vijek
A ako će mi ljubav doći
To će biti poput nekog dara
Kao neki lijek
Znat ću ga primiti kad budem zrela
A sad očito još nisam

Sjedni, pet
Reče Kata kroz smijeh

****

Jučer sam nazvala Lili
Ispričala joj
Da smo prekinuli
Definitivno

Rekla sam joj da mi je posl'o pusu
Pozdrav u lakom tonu
Za kraj
Umanjio značaj
Obezvrijedio
Moj doživljaj
Po tome sam znala
Da mu stvarno 
Više ni malo
Nije stalo

Razočarano je rekla
Šteta!
Šteta!
Onda uzviknula glasnije
Šteta! Šteta! Šteta!
Kao da je ljuta

Nisam znala
Dal' bih zaplakala
Ili se smijala
Na to njeno šteta
Al' bila sam na poslu
Bio je petak
Pa sam se smijala

Rekla je, uzviknula
To nije u redu
To se jednostavno ne radi
Kol'ko je na svijetu vrijednih ljudi
Da bi ih se tako lako odbacilo

Malo sam se posramila
Zbog udjela svog
U šteti
Dok je Lili imala monolog

Naizgled hladan
A ustvari
Nesiguran
Podrške gladan
Nježnosti žedan

Naizgled snažan
A ustvari slab
Osjetljiv
Tjeskoban
Nježan
A drži se važan

Naizgled sređen
A ustvari povrijeđen
Odbačen
Poput nekog dječaka
Stisnuta lica i šaka
Uplakan
Bijesan

Upoznala sam ga
Isecirala
Mimo njegove volje
Povrijeđen je ego
I nije mu drago
Što ovako pišem lako
Indiskretno
O pitanjima duše

Al' ljubavi je vrijedan
Krasan ispod kože
Jer čovjeka ne možeš
Uzeti i baciti
Samo tako

Život nije supermarket
Ponekad dobiješ i više 
Nego si platio

Jedna se duša
Dala u bijeg
Od sebe
Grozničavo
Trči niz brijeg
Padne pa zastane
Pa se stisne
Drhti i zebe
Ko' lane u snijegu

Jedan je život
Hladan k'o led
K'o slika lijep
Neopisivo tužan
Plemenit k'o ruža

Jedno je dijete
Ležeć' na travi
Kroz svoje prste
Gledalo nebo
I sanjalo ljubav

Vrijeme je za ljubav
Al' kameno srce to ne može
Nije ono jadno krivo
Nije ga mazio život
Jednostavno se stisnulo
Pa se i razljutilo
Razbahatilo
Postalo grubo
Pokazalo zube
Otjeralo ljude
Ne treba mu ni'ko
Bi'će samo
Srce kamen
Za vijeke vjekova amen

Moja je duša
Meka k'o dušak
Meka ko jastuk
Dođi, uroni
Svojom dušom
U perje
Otpočini tijelom
Neka zacijeli
Na tom madracu

Umjesto samozatajna i mirna
Biram bit' alternativna
Ne priznajem trule
Malograđanske šeme
Koje su prikladne teme
U nekom trenutku
Jednostavno me ne zanima

Naprimjer
Osjećam se tužno
Iako je ružno
I nije šik
To priznati
Ja to kažem
Sasvim jasno

Osjećam se jadno
Al' nije prikladno
Tako se izlagati
Skroz javno
(friga mi se za javnost)

Sori što nemam stida ni srama
Sutra možda budem prpošna
Puna elana
Al' danas sam tako užasno sama
Jednostavno nije mi dan
A priznajem da donekle i uživam
Bit' alternativna
To je moja mračna strana

Izdaleka
Iako bez riječi
Gledaju me tvoje oči
Neka
Sutra ću ponovo doći
Pogledati na trenutak
Tvoje oči
Izdaleka

U napadu malodušnosti
On je rekao
Da je uzalud
Sav uloženi trud
Jednostavno sam prazan
Rekao je
Kao neki starac
Umoran i nervozan
Čangrizav
Nije mu bilo do priče

Mislila sam da je šala
Rekla sam
Ti si budala
Al' sam znala
Da nema na silu
On mora sam doći do toga
Dal' sam mu draga
I dal' me još želi
Pa sam ga pustila
Jer smo odrasli i zreli
Nema da netko nešto nameće

Tiha, mirna
Savršeno nepomična
Beživotno vegetiram
Kao gljiva
Defanziva
Nema šanse da komuniciram
Nema šanse da ikog gnjavim
Nemojte ni mene
Pustite me s milim bogom
Želim samo pisat' pjesme
(Baš mi idu dobro)

Iskrično upoznavanje
Slatko iščekivanje
Susret na neutralnom terenu
Gesta odobravanja
Pogled obožavanja

Prirodno si lijepa
I jako simpatična
Pomalo si slična
Na one slike što si slala
Al' slika je statična
A ti si tako živa
I tako jako seksi
Bože kak' me pališ

Ali jednu stvar moramo znati
Ako jedno od nas dvoje shvati
Da to nije ono što želi
Neka odmah isto
Onom drugom veli
Bez odlaganja
Jel' fer?
Fer!

Nije tragedija
Nije čak ni drama
Ostaješ sam
Ostajem sama
Sve je to za ljude
Bit će kako bude
Nije kraj svijeta
Ako je slomljeno krilo
Nigdar ni bilo
Da ni nekak bilo

U stara vremena
Ljudi su se zabavljali
Ljubeć' žene
Možda nekad iza sijena
Prekratili bi vrijeme
Bez puno pitanja
Bez očekivanja
Bez razmišljanja

A mi se danas zabavljamo
Ispred ekrana
Pazeć' strogo
Da se ne zajebemo
U procjeni
Vodeći računa mnogo
O očekivanjima
Razmišljanjima
Mogućim komplikacijama

A vrijeme nam curi
Svejednako
I ispred ekrana
I iza sijena
Zašto ne može bit' lako
Dragi, skini sve sa mene
I ljubi me po cijelom tijelu
Al' polako

Danas je sunčan dan
Ali hladan
Ustvari lijepo je

Ne nisam ljuta
Ne na tebe
Možda na situaciju
Na život
Na sebe

Kol'ko puta moram pasti
Na istoj stvari
Kol'ko puta drmnuti glavom
O kamen
Al' znam da ću rasti
Na drugoj strani

Jednoga dana, uskoro
Bit ću jaka poput stijene
Nije ljubav za žene
Poput mene

Jednom mi je rek'o
Nije ga privuk'o
Moj izgled već duša
Uskoro požalih što nisu bile sise
Jer koje se muško pali na dušu
Zna se što muškarca diže
Haj'te, molim vas

Svidjelo mu se što sam simpatična, vedra
Sad vidim
Bolje bi bilo da su moja bedra
Zavrtila mu glavom
Onom jačom, muškom pravom
Onom donjom, naravno

Sviđalo mu se što sam hrabra
Otvorena, čista srca
Bilo bi bolje da mu se svidjela guza
Jer ne može dići muškarca
Hrabrost
Nit' žena koja ima muda
Nemojte me, nemojte
Pa nisam ja luda

Nemoj nikad ljubit' pjesnikinje
One su čudne biljke
Sve će svoje boljke
Pretrest' na papiru
Bolje ljubit' običnu curu
Biserku il' Maru
Koje u ormaru
Čuvaju uspomene
U kutiji od cipela
I tiho plaču
Ispod pokrivača

Zapamti za ubuduće
Nemoj ljubit' umjetnice
Koje piju
Poeziju k'o rakiju
Prisjest' će ti teške riječi
Dok se dama liječi

Kad smo se upoznali
Padale su kiše
U jednom hotelu
Rakiju smo pili
Nismo skroz pri sebi bili
A ja sam se smijala previše
Prekomjerno, napadno
Otprilike nakon tri sekunde
Nismo stigli do druge runde
Rekao je značajno
Gledajuć' me filmski
Želim te poljubiti
Može
Odgovorih još i brže
Pa me poljubio
O moj bože
To ja zovem upoznavanje
Rekao je opet u filmskoj maniri
Baš sam tako i zamišljao da će biti
A ja sam se smijala bez kontrole
To je bio njegov sretan dan
Jer sam još prije druge runde
Trebale su otprilike dve-tri sekunde
Pristala kroz smijeh da odemo gore
Da odnesemo torbu
U njegovu sobu

Riječi su grube
Nekoliko njih
Poput ogromnog zida
Podijelile svijet
Na dvoje
Bilo bi lijepo
Da iz zida
Izraste neki cvijet
Betonu usprkos
Kao neka nada
U bolje