Zanemarivši par centimetara lelujavog špeka integriranog u kožu trbuha i donjeg dijela leđa pri čemu se kod pregiba stvaraju usjeci u koži, što već mjesecima ozbiljno narušava moju inače dobru figuru, najedoh se, evo maloprije, jake hrane – domaće kobasice s kruhom, sir, pa i majoneza, đavajojdušuodnija, malo češnjaka za aromu... puno kruha... još malo nadorežem svega, red kruha, red kobase... pa pečene paprike, iz konzerve, ofkors... i ova domaća kobasa je iz Metroa, nego kako, moje veze sa selom u trajnom su prekidu, unatoč opancima u prvom porijeklu (al se to veli kolino aaa?)... ne poznam nikoga tko bi mi nabavio domaću hranu... izuzev maslinovog ulja... pa onda vino, neki traminac, metrojski, evo druga čaša već... i spava mi se, tijelo traži svoje (vino čini svoje)...
Po prirodi ovog potrošnog perioda (opremam nešto po kući), puno sam prisutna po trgovinama, centrima... pa gledam... sklona donositi kritičke prosudbe – u velikim centrima opasno je susresti nečije oči – oči u oči čine nelagodu... uzmimo, guraš kolica, nafiksiran na plijen... ususret ide ti isti takav – gura kolica u pohodu na svoj plijen... ako vam se slučajno susretnu pogledi, to je kao mali energetski sraz... i sram... posramiš se onih kolica i plijena i visokofunkcionalnog trgovanja i svega... jebo ovo potrošačko društvo... koji će meni kua sve neke fine stvari ugrađene u moj stan po novom... recimo, hipotetski, da mi dođe u stan Švabo, Američanin, (što neće), nema čega da se sramim, udobno a estetika – evo kamerad, (ponosno pokazujem svoj osebujno dizajniran umjetnički stan) - ovako žive Hrvati... ovdje se zasmijem sebi u facu, volim šegu... uz treću čašu, sjetim se zgode iz osobne povijesti.......
Radila sam kao popisivač stanovništva one neke godine prije rata... uđem kod ljudi, imaju stol, nemaju stolice, ali imaju krevet, bračni i veliki masivni ormar, trokrilac... posjednu mene na krevet, primaknu stol i njih dvoje meni slijeva i zdesna
- Koliko vaše domaćinstvo ima članova?
- Dva, dva! (uglas)
- Koje je vaše obrazovanje? A imate li centralno grijanje? (a imate li stolice?)
U listiću državnog ureda za statistiku imaš pitanja i pitanja... broji se ovo i ono, broj kvadrata po članu domaćinstva.. tekuća voda... i centralno kao pojam za visoku kulturu stanovanja... država više cijeni ako joj građanstvo grije guzice uz radijatore... što je, po meni, kua od ovce... pitam ja tebe, drug statist, jesi ikad čuo za meku toplinu drveta, jesi ikad čuo za kaljavu peć, to je milina! Pa deset je puta veća sreća nasaditi guzicu kraj peći na drva nego kraj radijatora!
Tri čaše traminca pretvaraju moj tekst iz konzumnog izviješća u vapaj za jednostavnim životom u kojem je dovoljan krevet, stol i dva člana, jelte...