zapisi
Timarenje duše
 
Brojač posjeta
194848
moj drugi blog
Blog - lipanj 2011
četvrtak, lipanj 30, 2011
U meni psi

Prebirem slova
usukanog grla
porad onog čega ni
onog koga ni
porad zašto nismo
i nepravde prije svih
a na kraju svi
zapisani smo za umrit

Zato što je tuga vrla
plemenitog kova
uzvrati mi miran stih
verse dvije, dvije, tri
a u meni laju psi

zapisi @ 22:54 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 6, 2011
Adrenalinska proza o mačci
 



Ukratko, bura je derala... auto mi bijaše blizu, sreća... tik do onog dućana za životinje... iza 9 navečer ubundana do očiju nađem cedulju... o mačci... da je ispod haube... računam, to je moglo biti ostavljeno popodne, zapodne, uvečer kad se dućan zatvara, ima tome dva sata... poleđina cedulje nekakav je dućanski tefter... par puta zasvakislučaj drmnem o haubu, naćulim, ništa... pa oprezno, upalim motor, ćulim, ništa, ma nema mačke više tu, razgalim... isparkiram, krenem lagano nizbrdo, prva, klizi... da ću drugu, neće, zapne... osjetim pod rukom, ubožjumater, beštija je unutra, nelegla na polugu, čujem gdje se miče... štaćusad... pedeset metara niže na leru, na autobusnom proširenju, uz četri mužgavca stanem... ugasim. Otvorim, nek izađe. Gledam u onaj strojni sklop, ne vidim ništa, nikog.. te mic, te mac, šic! Pa šakom. Ništa. Ona bura otkida tkivo načisto, ali mogu da izdržim. Mačka je svejednako unutra iako ja je ne vidim... cestom prolaze vozila... neosjetljiva na moju dramu

Ovako je - moram kući... nekako... noć je i hladno... a voziti s mačkom u motoru nije baš... može mi razjebat mašinu... plus sprženi ostaci, to mi je drugo po redu na pameti, tko će to ukloniti, nemam ja dežurno muško za mljeveno meso... a što je životinjica, ono, kako da kažem, ne volim mačke... pogotovo ne na ovu buru... a ionako nisam suosjećajna i inače... mislim svaka čast mačkama... ipak, ovo je moje vozilo, privatno.

Kombinujem - nije li ona frikuša Sajka tajnica Udruge Mrnjaos... manemojtemireći - promiče prava mačaka... a moje pravo da idem kući? Ali! Kako mi je upičk...! kako mi mozak spor! Kata! Moja prija, drugo koljeno... malo je reći - la kraljica del mačaka... nazovem... ta stvar je, piši, riješena... Kata živi iza ugla... evo je u sedam minutra ubundane s mačjom hranom u džepu. Kao da me sunce obasjalo. Sad će Kata preuzeti stvar, ja mogu da budem inferiorna... mic, mac, zasvijetli vamo, tamo i ugleda ona beštiju, kako je ne vidiš? Vidi joj glavu, vidi rep... pa gurni, povuci, nalegla Kata na onu mašinu, ne brine što je skroz crno, uljavo... nek ja samo držim svjetlo... Kati kao da nije zima... prionula... plus, gura ruku beštiji, pa je hvata, mazi, ne boji se... meni utrnulo tkivo od zime... mačka se ukipila, ne surađuje...



Vidim ja, vrijeme mili, ovo ne vodi bogznačemu... Kata ne može doprijeti do životinje, sila je to tehnike... kombiniram, smrznuta - ako uzmem taksi, šta s autom, odnijet će ga pauk ujutro... na autobusnoj.... ali! Kata da će pozvat svog prijatelja Damira, živi iza ugla... on će zacijelo naći neko rješenje... nikad ja nisam, majkemimile čula da Kata, moje drugo koljeno, poznaje ikakvog Damira, i još iza ugla... a kamoli ovog, obučenog za spašavanje...

Za oko 7 minuta dođe mlad pristao momak, oko 40, a vedar, zasmijan, nosi baterijsku lampicu i tko zna kakvu dodatnu opremu po džepovima... to je onaj tip mužjaka koji će preuzet stvar... što je odlično... lakše se smrzavam s rukama u džepovima... neka Kata gura, on da će vući mačku za rep, pa će je podići kraz splet onih motorskih dijelova... i pritom šali se optimistično sveudilj, obraća mačci direktnim govorom, per tu... i još k tome - remen ti je pri kraju - koji remen? - alternatora... ali dizanje mačke nikako ne uspijeva, ona se pandžicama zarila u neku usputnu cijev... mučenje načisto... ja se smrzavam, ovo dvoje rade... Damir zaključi - mačka ne želi van!

- Treba mi neka široka traka da joj je svežem oko trbuha pa ću je podići... ček, evo otrčim u svoj office, nema 20 metara, nađem onu zelenu čoju, odrežem pedalj široku traku... i u zahod samo da se na trenutak olakšam, ruke skoro ne osjećam... vratim se s trakom i Damir prione na završni obračun, obmota nekako, sveže, povuče i drž drž nedaj nedaj, izgleda da ide ovaj put... pojavi se prvo rep, pa leđa, pa prednje noge što se zapinju o plastiku (sjebat će mi dijelove, majkumumačju) pa glava - oooogroman mačak! Kata od veselja promijenjenim glasom krene mačku tumačiti da je sladak i dobar i nek se ne boji... spustiše ga, odvežu, mačak u jednom skoku bjež, što ga noge nose, u park... Kata za njim...

Od olakšanja ne osjećam više buru... gledam onog pristalog momka Damira - Hvala! Hvala!... brate, znam da je kasno ali idemo li na piće? Računam, vjerojatno će odbiti, i želim da odbije jer ne mogu više... a ako i ne, pristao je momak, snaći ću se i gdje li ga je Kata dosad držala... - Ma ne, drugi put... (više ga nikad nisam vidjela i sve mislim da ga je Kata izmislila za tu priliku)... remen alternatora puk'o mi je oko dva mjeseca kasnije... Kate se ponekad sjetim... mačke nikad, majkemi...

zapisi @ 00:14 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 1, 2011
Relativno
 

Što su duži
pusti sati
bez mog druga
ruku užgit
da je to što ždere
živčane mi struke
ljubav

...... pa ću snatrit
...... da mu usne
...... da mu ruke

Što su also
pusti sati kraći
to ću naći
manje vjere
da se vječno družim

...... kako onda da se udam?

zapisi @ 21:53 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Arhiva
 
Index.hr
Nema zapisa.