Ima u Gorskom Kotaru jedna kiparska radionica koja povremeno djeluje... organizira međunarodne kiparske kolonije i sl... tamo jako volimo otići moja radionička ekipa i ja... bez greške, to uvijek budu sadržajni izleti – hrana, piće, šale, pošalice... i umjetnost... zašto je lako i lijepo družiti se s ljudima koji se bave kiparstvom? Jer po prirodi posla ti ljudi imaju jednostavan mozak... uzmeš materijal i direktno ga oblikuješ... to traži posebnu bistrinu, čistoću misli... proces je interaktivan – ova ti djelatnost pomaže da se iščistiš, fokusiraš, budeš jednostavan... tko je dugo u ovome, ubire rezultate bez greške... često oblikovanje gline preporučuju i liječnici u smislu terapije...
Vezana pričica
Idem ja juče' na pos'o, prolazim pored kafića kod Anke (odmah ulaz do mog), da ću uzet' kafu, tamo sjedi prijatelj majstora Radovana (Kraquirea, blogera), nazovimo ga Žabac jer ima izražajne oči i ćelavu glavu... sjedam kraj njega, veli evo stiže Radovan za dve minute... srčem svoju kafu, njih dvojica po pivu... e sad, njih dvojica će duže ostat' ali ja moram na pos'o... nezgodan trenutak jer kafu nisam platila, u džepu mi dvaj's kuna koje sam posudila od djece pošto mi banka nije bila usput a znam da je red da ja platim piće jer sam u tom smislu s Radovanom u neravnoteži... računam, ako se ponudim, ovi će džentlmeni sigurno odbit'... ipak, ne volim blefirati, nema se vremena, naposlijetku velim – dečki, ja moram ići, 'oću ja platit'?
- ma ja bih počastio ali imam samo 20 kuna, dekintiran sam.. (Žabac se opravdava)
- ali i ja imam samo 20, nisam stigla do bankomata
- ma da sam ja i stig'o do bankomata, ne bih bolje proš'o – pa se smijemo Žabac i ja
Kraquire nas gleda ispod oka uprav' svjestan da će se morati isprsiti:
- ako nemate para šta se kurčite! – e ovo me razgalilo... jer nam je fakat rek'o što nas ide... majstor Radovan je naš kvartovski kipar i ima jednostavan mozak....