Deset dana istu gledam kljuku
Zaraslu u čekinjavu bradu
Već komotno parkirat će ruku
U vrelini kanjona mi guze
Kao da je njezin vlasnik
Deset puta da potkopam nadu
Neizlječiv probisvjet i luzer
Skupljač čudnih progonjenih duši
Koje žderu tuđu pažnju
Da umaknu svojoj tuzi
Deset dana dahće mi za uši
Dok rukama krstari po bluzi
Raskoš ženske obilate mliječi
Pa ih, blago meni, gniječi
Predvidivim redom riječi
Tjera nepresušne šale
Sve će žene s plaže, kaže
Sitne, krupne, vele, male
Nataknut na svome ražnju
Pa se budalasto smije
Da je bilo loše, nije
Stari krevet mnogo cvili
Dok podnosi tijela tražnju
Domaći će perljat gosta
I obratno, živi bili
Ali sad je bilo dosta
Kroz pozdravne puse velim:
Ideš mi na živce
Ti na jetru meni
Neću za te poći
Neću da te ženim
Dođi opet za pet noći
Kad te se poželim