Nisam baš pri internetu... ne kao prije... ipak sjednem, zavirim u sve čet'ri moje adrese... nema ničeg, eventualno neka reklama, spam... nitko me se nije sjetio... odem na blog, nema komentara... pomalo tužna, nemam više internetskih prijatelja... čekaj, mora biti neka stranica, na koju sam zaboravila, nešto što će me osokoliti... ček, ček! Uvijek mogu zavirit' na svoje račune! (uvijek, ali uvijek štreberski pozitivna)... kome je to čudno, ja sam obrtnik, siva eminencija...
Danas prolazeći pored kioska lutrije začudila sam se redu za uplatu lota... koji kua? Ovi ljudi imaju vremena za stajanje pred kioskom... imaju vremena za nadanje lakom uspjehu!