Tamara Obrovac... je genijalna žena... a pjeva... ajoooj božanskog glasa... a duhovita i zabavna... vrlo, vrlo pozitivna... taj smisao za improvizaciju... rijedak je... i krasi jako slobodne ljude... bože kak' je mlada... kako je moćna ta mala žena!
Zapjevala sam i ja u publici... ne volim kad me manipuliraju s bine al' ovaj put sam s guštom sudjelovala i čast mi je bila pjevati njoj back pratnju... a njena ekipa je vrhunska... moja ekipa je također vrhunska... samo ne pjevamo tako dobro... ipak smo Lili i ja putem od Opatije pretresli našu domaću glazbenu povijest... More, more od Cetinić... Podlugovi, Čolić... Raspukla se teška grana nad ulicom jorgovana, Domijan... Odlazim, Dugme... Lili pjeva puno bolje... izvlači visoko bez napora... ja se mučim... promukla od vrištanja na nekom novinarskom partiju... u Opatiji... gomila ljudi na malom prostoru... Lili i ja oslobodile smo si prostor za ples... ja sam oslobodila pokrete iz sebe... gdjegod da plešem osjećam na sebi poglede... ukočene, iznenađene... jer je moj ples poseban... posebno nekonvencionalan... neki put odobravanje... češće nerazumijevanje... Lili se smije... ona razumije moj doživljaj glazbe, svijeta... drugi narod misli da sam luda ili nadrogirana... a ja uporno po kokakoli derem... na trenutak imala sam i partnera... svidio mi se taj stariji gospodin... jer me stisnuo onako muški... veli, kako se zoveš... kažem mu... (moje je ime ujedno i lovačko božanstvo po nekoj od mitologija)... veli – ulovljen sam! ... onako stisnuta velim – ako je netko ulovljen, ja sam... to bijaše neki poznat novinar... a ja izvan medija... što se mene tiče može biti i predsjednik HND-a... Lili je u jednom trenutku pomalo iznervirano rekla da joj ide na k*** (kitu) sve što je fancy! Ovo fensi televizijsko društvo... fensi obleka... fensi majičice... ja je zbunjeno gledam, rek'o draga, smiri, smiri... (ja ovdje ne vidjeh ništa fensi... samo koloniju nesretnika, nesigurnih ljudi k'o i drugdje)... obratim pažnju na odjeću, navodno fensi, kad je već spomenula... Gant! Jel' to fensi? Živim izvan lokalnih običaja dagajebeš... sa smijehom konstatiram da naš Jure nosi marku Gant, primijetila sam da mu to piše na majici... a nimalo fensi to nije na njemu... bolimeđon... na njemu nijedna stvar ne može biti fensi... jer je on osoba... on sigurno nije čovjek koji bi jačao sigurnost s takvim bijednim podupiračima... moje su naočale Serđo Takini... ali to je samo plastika... doduše očito nešto kvalitetnija jerbo je preživ'la mnoge padove i letove... predmeti na meni trećerazredna su plastika i nebitna, zvali se Serđo ili kako god... jer sam ja osoba jebotepas koja slobodno pleše u sredini prostora nabijenog ljudima, mašuć' rukama i sl...
Vidi ovo – da dođe neka sloboda među ljude da hodaju goli, ja bi' prva! Skinimo sa sebe plastiku, maske... to je moj životni moto... budimo osobe, ličnosti... jebogapatak! Koje svoju osobnost nose slobodno i s puno stila! Kao Tamara...
