Jučer u jednoj konobi Jure, Lili, njen dilber Vjeko i ja... ono i nismo neš' gladni... radije kafu bi popili i sl... možda kolač, palačinke... dođe konobar, od one servilne vrste, kao iskarikiran iz britanskih serija, onako ukoso brzo hoda oko stola s krpom preko ruke... Jure naruči palačinke... tip veli – ok. palačinke imamo ali ja bih vam svakako preporučio nešto drugo, ako dopustite... evo danas imamo izvanredan tiramisu i pitu od šumskog voća, perfektne slastice na način kuće, stvarno ukusno... mi ne radimo puno slatkoga ali što napravimo stvarno je za prste polizat'... mislim stvarno perfektno... i ljudi vole... svi gledamo u Juru:
- ja bi' palaćinke – (Jure će nekako skrušeno)... Lili, Vjeko i ja smijemo se k'o luđaci
Kasnije tip nas usluži svim i svačim uz bogato ceremoniranje i komentiranje... i kafe i čajevi i pita od šumskog voća perfektnog okusa i naposlijetku donese i toliko žuđene palačinke, uz prigodnu primjedbu – evo stižu lapaćinkice!... mene hvata smijeh, gledam Lili... ona je alergična na ove infantilne dječje doskočice u govoru, na tepanje, deminutive i sl...
- jel' on to rek'o lapaćinkice? – gleda me ona ispod oka, opuštene brade... što se nje tiče, ovaj konobar je mrtav, zrak... a svakako je bio prenametljiv...
Pa se sjetim jednog svog bivšeg, koji je volio takav infantilan izričaj pa bi me na telefon pitao – ta ladiš? Jesi dobo? – DobRo sam. Ti? – A dobo... (meni je ovo bilo neugodno i neko vrijeme sam razmišljala kako bih mu nježno rekla bez da ga povrijedim da ne prakticira ovo tepanje samnom jer nisam ja od te vrste koja cijeni takve nježnosti... poslije je i sam spontano prestao, shvatio čovjek, nije bio glup, samo čudan, jel'te... e sad, zašto neki ljudi baš vole taj infantilni izričaj u odrasloj dobi a zašto su neki izrazito protiv, poput Lili npr... pa i mene... nemam pojma... ja ne volim ni kad djeca forsiraju tepanje, i kad odrasli s njima tepaju... kao spuste se na dječji nivo jer je to slatko... valjda ta sladunjavost, to me smeta...
Popijemo mi i pojedemo sve što smo naručili... na kraju tip donese račun... onako diskretno u onom restoranskom etuiju...– 'de provjeri jel' na računu piše lapaćinke, majketi!